Početak rujna, sad već tradicionalno, pripada L’ETAPE SLOVENIA by Tour de France, mjesto događanja Kranj. Kad sam već tamo, zašto ne i povesti obitelj, pa se jedan dan pretvori u vikend.
Ove godine supruga je našla apartman odmah podno Krvavca, poznatog skijališta. Na 2 km od apartmana, nalazi se žičara koja nalikuje na našu staru žičaru na Sljeme, pa tko voli nek izvoli.
Subota je bila zadužena za preuzimanje startnih brojeva, i nakon toga, u dogovoru sa obitelji (da draga) odlučili smo s autom do jednog dijela a dalje pješice. Cesta je dobra i popularna jer smo sreli dosta biciklista, što na žgance, što na struju. Izvrstan trening za nedjeljnu vožnju od 82 km. Put prema vrhu počinje makadamom, te se izmjenjuje sa asfaltom i zemljom. Što se više penjemo, to više nalazimo na nagazne mine, po okolnim obroncima, krave i bikovi slobodno šeću i pasu. Nisu zainteresirani za ljude, tako da su djeca konačno uživo vidjela stoku u prirodnom okruženju. Došavši blizu vrha, počeli su se skupljati olujni oblaci, a mi smo, kao svaki pravi Čeh na Biokovo, u nepotpunoj ratnoj spremi. Na tugu juniora, prekidamo uspon te se krećemo spuštati, jer smo u 16.30 kćer i ja bili prijavljeni na Family Ride, a još bi trebali i ručati i po bicikle. Pronašli smo relativno dobru pizzeriju (prošle godine smo našli bolju ali smo rekli da želimo istraživati). Za vrijeme ručka, spomenuta oluja došla je i do nas i Family Ride je otkazana. Junioru obećano penjanje na vrh na slijedećem izletu koje neće biti vezano uz TdF. Kćeri također.
Zašto ovakav uvod, temperatura po noći padala je na 15 stupnjeva, te smo se po ovoj vrućini, po noći, pokrivali s poplonom. San je bio dubok i kvalitetan, te je pomogao da se u nedjelju pojavim na startu sa osmjehom na licu. Tu se sreću poznata lica, ekipa iz BK Rama, BK Bumbar, BK Kutina, BK Dinamo, te jake snage BBK Krpelj, Nažalost, zbog velike gužve jake snage se nisu mogle okupiti na jednom mjestu za zajedničko fotkanja. 5 minuta nakon službenog starta dolazi i red na nas, krećemo hrabro, praćeni sa glasnim navijanjem ozljeđenog Krpelja kojem želim brz oporavak, te ostale svjetine koja je navijala za sve. Bio sam jedan od rijetkih, valjda, kojeg je svojim čarobnim trozupcem dodirnuo veliki Didi. Uglavnom, 82 km sa 900ak visinaca ne zvuči kao lagani zadatak, ali kad imaš publiku, koja navija za svaki dres, bodri na svakom usponu, motivira na svakom zavoju, i dalje ostaje nelak zadatak. Naravno da je zadnjih 200 metara breg od 10% te je tu najveći fun, svi navijaju za sve, a kad te još u cilju dočeka obitelj koja navija za tebe, recept je za novu predprijavu za 2027 godinu.
Fotografije su simbolične, osjećaj je neopisiv.
Dean Josip Pende, član BBK Krpelj