Brevet je postao tradicionalni biciklistički događaj u koji rado dolaze svi biciklisti kojima je dugačka vožnja postala stvar osobne stilske ekspresije. Na startu je bilo mnogo legendarnih randonera koji su ovaj događaj počastili svojim dolaskom. Svi koji pohađaju brevete naporno treniraju već dugo vremena, otporni su na mnoge psihofizičke napore, dobri su bajk mehaničari i jako ugodno društvo.
Zaprešićki brevet su organizirali BK Bumbar, klub iz Zaprešića koji je osnovan 2012-te godine, a brevete su počeli organizirati 2018-te, te je ovaj brevet jedan od najtradicionalnijih u Hrvatskoj. Brevet je pohodilo rekordnih devedesetdvoje biciklista od koji su se mnogi odvažili prvi put biti dio ovakvog događaja. Tradicionalno smo se okupili u prekrasnoj vršilnici Jelačićevih Novih dvora koja svakodnevno pruža neke sadržaje lokalnopovijesnog karaktera.
Krpelji su, kao i uvijek, na ovaj brevet došli u standardno velikom broju.
Organizatori zaprešićkog breveta, BK Bumbar je ponovio prošlogodišnju rutu kroz Hrvatsko Zagorje i većim dijelom kroz Sloveniju. Vrijeme je bilo odlično, ujutro ne prehladno, popodne ne pretoplo i startalo se nakon pozdravnog izlaganja organizatora.
Do Trgovišća se formiralo nekoliko većih grupa koje su svaka svojim tempom jurile zagorskim cestama. Prva kontrolna točka nas je čekala na pitoresknom mjestu podno dvorca Veliki Tabor, gdje se tradicionalno uzima kratki predah.
Visinski profil rute je obećavao dinamičnu vožnju i čestu izmjenu uspona, a vrhunac je bio na Šentvidu pri Planini gdje su dijelovi ceste imali uspon preko 15%. Takvi usponi su dobra prilika da se čovjek oznoji i da preispita prioritete u životu.
Kako je svaki uspon težak na svoj način, nagrada dolazi kada se krene nizbrdo. Sa Šentvida prema Sevnici je cestovni spust dužine dvadesetak kilometara, nije pretjerano prometan te biciklist može uživati u brzoj ali tehnički zahtjevnijoj vožnji za koju mislite da nema kraja. Nakon Sevnice i još par hupsera se silazi u ravničarske predjele Slovenije, počinje češće korištenje biciklističkih staza koje su iako nove i slabo korištene, prepune sitnog kamenja koje ne pruža udobnost u vožnji.
Ruta je prošla kroz prelijepi Otočec, Šentjernej i rubove Kostanjevice, preko Krškog i Brežica nazad u Hrvatsku gdje se brzo dolazi na cilj i zasluženu okrjepu. U Sloveniji je sve na svom mjestu kao prošle godine i neka nam tako i ostane. Bumbari su nam u cilju pripremili dvije vrste gulaša kojeg smo guštali sa repetama, pa ako je na kraju nekom falila koja žlica neka sljedeće godine bude malo brži.
Koliko mi je poznato, na brevetu nije bilo nikakvih nesreća, sve je prošlo u najboljem redu, tek pokoja puknuta guma i naknadna upala mišića. Pohvale Bumbarima na organizaciji uz želju da ih bude više na cestama.
Vozimo se opet uskoro…
Mario Greč, BBK Krpelj